NA PODU / videoinstalacija
Tehnika: video / DV PAL 4x3
Trajanje: 4.00 (loop)
2006
Na podu je sačinjen od jednog statičnog kadra koji je isprekidan sa kratkim blic kadrovima. Video prikazuje čovjeka. Siromašan. Slab i golog. Nije u stanju se ustati. On je promatran, gledan i sniman iz gornjeg rakursa. Kao objekt nadzorne kamere.
Fotodokumentacija
postav izložbe ”Novi članovi HDLU-a Istra” u MMC-u Luka u Puli, Hrvatska
NA PODU - video
DV PAL / 4:49 min (loop)
On the ground from Goran Skofic on Vimeo.
Videodokumentacija
postav izložbe ”Novi članovi HDLU-a Istra” u MMC-u Luka u Puli, Hrvatska
On the ground / set-up in MMC Luka from Goran Skofic on Vimeo.
Tekst o radu
U videoradu «Na podu« dotiče opskurniju stranu pojedinca i društva, konkretizirajući doživljajno-psihološku sferu i postavljajući akcent na njeno razotkrivanje. Pomno odabrana statičnost kadra i snimanje iz gornjeg rakursa, oružja su kojima u kontinuitetu bilježi nadziranje agonije čovjeka/pojedinca. Riječ je o odvijanju »drame« pred očima javnosti gdje je u golom muškom tijelu na podu uskog koridora, sažeta metamorfoza patnje u kojoj iščitavamo i svako oduzimanje ljudskog dostojanstva. Shrvani lik činom nadziranja, prestaje biti samo pojedinac i postaje simbolom mase. Ciljana »distanca« promatranja ovog potresnog prizora razbijena kratkim i neočekivanim crno-bijelim krupnim kadrovima, vodi nas korak dalje i približava »fragmentima tijela«, »oku, svijesti i savjesti gledatelja« pojačavajući ujedno i dojam tjeskobe i nemoći. U videoradu «Na podu« dotiče opskurniju stranu pojedinca i društva, konkretizirajući doživljajno-psihološku sferu i postavljajući akcent na njeno razotkrivanje. Pomno odabrana statičnost kadra i snimanje iz gornjeg rakursa, oružja su kojima u kontinuitetu bilježi nadziranje agonije čovjeka/pojedinca. Riječ je o odvijanju »drame« pred očima javnosti gdje je u golom muškom tijelu na podu uskog koridora, sažeta metamorfoza patnje u kojoj iščitavamo i svako oduzimanje ljudskog dostojanstva. Shrvani lik činom nadziranja, prestaje biti samo pojedinac i postaje simbolom mase.
Ciljana »distanca« promatranja ovog potresnog prizora razbijena kratkim i neočekivanim crno-bijelim krupnim kadrovima, vodi nas korak dalje i približava »fragmentima tijela«, »oku, svijesti i savjesti gledatelja« pojačavajući ujedno i dojam tjeskobe i nemoći.
Piše Ketrin Miličević Miošek